Scrigroup - Documente si articole

Username / Parola inexistente      

Home Documente Upload Resurse Alte limbi doc  

CATEGORII DOCUMENTE





loading...

BulgaraCeha slovacaCroataEnglezaEstonaFinlandezaFranceza
GermanaItalianaLetonaLituanianaMaghiaraOlandezaPoloneza
SarbaSlovenaSpaniolaSuedezaTurcaUcraineana

BajkeBiologijaElektricitetGeografijaGlazbaGospodarstvoHRKnjiževnost
LijekMarketingMatematikaObrazovanjeOsobnostiPolitikaPovijestPravo
PsihologijaRačunala itReceptiTehnikaTurizamUmjetnost

OSOBNOSTI (temperamenti) I ODGAJATELJI

psihologija

+ Font mai mare | - Font mai mic






DOCUMENTE SIMILARE

Trimite pe Messenger

TERMENI importanti pentru acest document

OSOBNOSTI (temperamenti) I ODGAJATELJI

Posao odgajatelja je vrlo specifičan. Svakodnevno se susrećemo sa velikim brojem djece, roditelja i odgajatelja, a svi su različiti. Kod svakog susreta odgajatelj ima važan zadatak pred sobom, a to je da svakog prihvati onakvog kakav je, kako djecu, tako i roditelje i druge kolegice. Različitosti dodatno otežavaju zadatak. Svakome treba prilagoditi pristup, a i mi sami imamo svoju osobnost, te reagiramo, ponašamo se, razgovaramo u skladu njom i našim unutrašnjim poticajima s kojima smo rođeni.



Međutim ljude ipak možemo svrstati u četiri osnovne kategorije prema čijim osobinama su donekle sličniji, a to su: sangvinik, kolerik, melankolik i flegmatik.

Svaki čovjek koji normalno funkcionira u našem svijetu u sebi ima sve četiri osobnosti, ali su jedna do dvije pojačane. Sve osobnosti su jednako važne jer bez samo jedne svijet ne bi bio ovako savršen kakav je – ne bi bilo mira, ne bi bilo rata, zabave i dosade, reda i nereda, a mi ne bismo bili cjelokupna bića.

U našoj okolini – šetajući gradom, u trgovinama, ulaskom u vrtić – pogledom možemo uočiti različitosti u odijevanju i ponašanju. Sangvinike ćemo prepoznati po njihovoj upadljivoj odjeći žarkih boja, često šarena i lepršava. Držanje im je opušteno, vole se grliti. U društvu puno pričaju, najglasniji su. Kad su sami stalno očima traže sugovornika. Imaju specifičan hod – kao da skakuću, cupkajući hod.

Osim što ćemo ih prepoznati važno je znati što ih pokreće, što im je važno, koje su njihove osobine.

Zabavljanje i želja da budu voljeni i prihvaćeni su im najvažniji. Zabavljanje? Pa mi smo ozbiljni odrasli ljudi. To je bila moja prva misao kada sam to pročitala (moja najizraženija osobnost je sangvinik); a onda, u vrtiću smo imali radionicu. Idućeg dana kolegica me pita kako mi se svidjela radionica. Odgovorila sam «Nisam ništa novo naučila, ali je bilo zabavno». Tada sam shvatila koliko mi je važno zabavljati se i u jednostavnim svakodnevnim situacijama.

Na radnom mjestu, kod sangvinika, vlada stvaralački nered. Započinju nekoliko projekata odjednom, jer im sve brzo dosadi. Koncentracija im je slaba. Teško im je reći «ne» - jer žele da ih svi vole. Veoma su aktivni i sjajni motivatori tj. poticatelji aktivnosti. S obzirom da puno pričaju, često upadaju drugima u riječ, prelaze s jedne teme na drugu, loši su slušači. Zbog mnoštva aktivnosti i slabe koncentracije brzo zaboravljaju (nije osobina starijih osoba). Otvoreni su, ništa ne skrivaju, pa za njih vrijedi moto «ono što vidiš to i dobiješ». Jako vole boje, pa ako im želimo pomoći da se organiziraju i srede najbolje je koristiti boje.

Kolerici imaju također specifičan hod koji je brži i energičniji od ostalih, «kao da žele ne samo dodirnuti zemlju, nego još malo zagaziti unutra»(R. Steiner).

Kada razgovarate s osobom koja vas je pritisnula uza zid, nesvjesna da to može biti neugodno, a vi biste najradije pobjegli – sigurno ste susreli kolerika. Snažno gestikuliraju. Vole nositi udobnu odjeću koja odaje čvrstinu – tupe, udobne, čvrste cipele.

Upravljanje stvarima, ispravljanje pogrešaka, rješavanje problema je ono što kolerici čine. Izvrsni su u stresnim situacijama. Na njih se tada može računati. Sangvinici u istim situacijama počinju previše pričati, previše se uzbude, melankolici padaju u depresiju, flegmatici odustaju. Kolerici vole takve izazove. Dobri organizatori su kao i melankolici. Za organiziranje im treba manje vremena, ne gube puno vremena na promišljanje, analiziranje, zapisivanje kao melankolici i djeluju odmah. Vole biti u društvu drugih ljudi. Sangvinici također, vole ljude za zabavu, razgovor, za prijateljstvo. Kolericima trebaju ljudi za proizvodnju, trebaju ljude kojima mogu upravljati. Gdje god dođu voljni su preuzeti grupu ljudi, kontrolu nad situacijom. Stalno imaju posla, njihov cijeli dan je isprogramiran, zato im je njihovo vrijeme dragocjeno – jer se u svakom trenutku može nešto napraviti. Pa iz toga proizlazi poteškoća, ne znaju se opustiti. Stvoreni su da vladaju.

Savršenstvo je odlika melankolika, tako će oni i izgledati – uredno, savršenih, glatkih frizura, izglačane odjeće, izglancanih cipela. Sjede uspravno, sjede pravilno – tako i hodaju, također čvrsto, ali ne kao kolerici. Dok hodaju ruke su uz tijelo, veoma malo se miču. Neće vas dodirivati osim ako nemate sa njima zaista dobar odnos.

Uz zbrku i nesređenost sangvinika, moraju postojati osobe koje će unijeti red i pravila, organizirati svijet, našu okolinu i nas same. To su melankolici. Za njih je najvažnije savršenstvo. Sve što rade, rade tako da bude savršeno i po pravilima. S obzirom da je savršenstvo neuhvatljivo i gotovo ga je nemoguće dostići, padaju u depresivna stanja. Introvertni su, okrenuti sebi, vole raditi sami, vole tišinu. Emotivni su, kao i sangvinici, ali sangvinici brže mijenjaju svoja emotivna stanja (čas su ljuti, čas veseli, čas tužni..). Imaju smisla za lijepo, ljepota koja će se svima svidjeti, kreativni su.

Kada melankolicima zadajemo zadatke, važno je imati na umu da su mislitelji, perfekcionisti, puno analiziraju, te im stoga treba više vremena za obavljanje zadataka, donošenje odluka. Rokove koje im zadajemo trebaju biti duži i realniji za njihove potrebe. Njihov moto bi mogao biti «ako nešto valja raditi, valja to napraviti dobro». Njihovo radno okruženje izgleda kao i oni sami – savršeno uredno. Sve je na svome mjestu, sve fascikle označene, svi papiri okrenuti u istome smjeru. Kada nešto posudimo od njih, važno je da to vratimo na potpuno isto mjesto. Kod analiziranja i organizacije rada koriste planere, kompjutere, tablice, grafikone. Jako im dobro idu poslovi s brojkama. Pokušavaju biti savršeni i to traže i očekuju od drugih. Kada razgovaramo s njima bilo bi dobro odmjeriti svaku riječ jer ih mogu krivo interpretirati, pa se i uvrijediti (lako uvredljivi su).




Najteže je prepoznati flegmatike. Ne pokazuju očigledna obilježja, izbjegavaju krajnosti. Vole ležernu, komotnu odjeću, majice i traperice. Odabiru prirodne boje. Laganog su koraka, kao da lebde i prolaze, a da nikoga ne uznemiruju.

Za razliku od kolerika, flegmatici će odmah nakon završenog posla izabrati odmor. Često ih možemo vidjeti u sjedećem položaju. Flegmaticima je najvažniji mir, da ne bude sukoba. Sve će učiniti da to postignu – posredovati među sukobljenim stranama, smiriti situaciju; daju sve od sebe da ugode drugima. Ipak, oni su tvrdoglavi, kao i kolerici. Nasuprot njima, flegmatici su skloni popuštanju, slaganju sa drugom stranom; samo da bude mir, a onda opet naprave po svome. Simpatični su i ugodni, ali mogu biti tiši nego bilo tko, pa treba uložiti napor da ih se čuje. Za njih je važno da ih saslušamo, da ih primijetimo, da primijetimo što rade i kako. Često smo skloni njihove zasluge pripisati nekom drugom, nekome tko je glasniji. Nedostaje im ushita i oduševljenja, pogotovo za projekte drugih, pa je dobro to niti ne očekivati od njih.

U Rijeci smo, pedagoginja, psihologinja i ja, u našem centu, napravile radionicu na temu «Osobnosti». Na samom početku smo im ponudile slagalice koje su trebale sastaviti u grupi. Odmah su se počele otkrivati osobnosti.

Sangvinici su već na ulazu bili oduševljeni poklonima (slagalice su bile zamotane kao pokloni), izabirale su najveće, negodovale su jer je najveći poklon bio zamotan u bijelo. Poklone su otvarale vrlo brzo, papiri su završavali na podu. Kada su složile slagalicu, veoma glasno su rekle «Mi smo gotove» i počele pričati, okretale se k drugim stolovima, uključivale se u nova slaganja.

Kolerici preuzimaju inicijativu – otvaraju poklone, slažu slagalicu, slagalica je okrenuta prema njima, drugima objašnjavaju zadatak, šetaju i gledaju što drugi rade. Kod drugog zadatka(napisati što se može očekivati od njih, a što bi voljele da im se tolerira)su se pohvalile o obavljenom zadatku – puno su napisale, a bilo ih je najmanje.

Flegmatici su vrlo tiho obavljali svoj zadatak ili su odmah odustali i promatrali druge, naravno u tišini. U prvoj grupi bila je većina flegmatika. Radionica se odvijala u potpunoj tišini i završila je oko pola sata prije nego radionica koja se odvijala idućeg dana u kojoj je bila većina sangvinika

Melankolici su također bili tihi, jedna je škarama otvarala poklon, ostale polako i pažljivo, slagale su papir. Kada su rješavale drugi zadatak, jedine su koristile literaturu, proučavale da ne bi napisale krivo, malo su napisale.

Svi smo različiti, to treba poštivati, prihvaćati i tolerirati. Svatko od nas drugačije doživljava svijet i drugačije reagira.

(Onima koje zanimaju osobnosti preporučam knjige Florence i Marite Littauer «Osobnost slagalica» i «Osobnost plus» u kojima možete pronaći test osobnosti i sve druge odgovore na pitanja koja vas zanimaju).

Uživajte, naučite nešto, istražujte i opustite se



loading...







Politica de confidentialitate

DISTRIBUIE DOCUMENTUL

Comentarii


Vizualizari: 1850
Importanta: rank

Comenteaza documentul:

Te rugam sa te autentifici sau sa iti faci cont pentru a putea comenta

Creaza cont nou

Termeni si conditii de utilizare | Contact
© SCRIGROUP 2019 . All rights reserved

Distribuie URL

Adauga cod HTML in site