REGIONALNI RAZVOJ I REGIONALNA POLITIKA HRVATSKE

REGIONALNI RAZVOJ I REGIONALNA POLITIKA HRVATSKE

SUVREMENA REGIONALNA POLITIKA IZMEРU TRIЉTA I DRЋAVE

- REGIJA – dio zemljiљne povrљine koju karakteriziraju odreрena obiljeћja (fiziиka, ekonomska, politiиka) koja je иine jedinstvenom i razliиitom od drugih podruиja

- KRITERIJI RAZGRANIИENJA: GOSP.KRITERIJ – gosp. “zaokruћen” prostor unutar kojeg жe gosp. subjekti moжi optimalno rjeљavati zajedniиka razvojna i tekuжa pitanja.

- REGIONALNI PROBLEM – postoji kada neka regija odstupa od “nacionalnog prosjeka” u nekim vaћnim pitanjima kao љto su:

visoka i trajna nezaposlenost

niska razina i spor rast BDP-a per capita

visok stupanj ovisnosti o uskoj industrijskoj bazi

nagli pad proizvodnje

neodgovarajuжa opremljenost infrastrukturom

velike migracije izvan regije

- NEOLIBERALNA EKONOMSKA TEORIJA (TEORIJA KONVERGANCIJE): zastupnici ove teorije smatraju da su razlike s obzirom na nezaposlenost, dohodak po stanovniku, infrastruktura i sl. privremene ili kratkoroиne! S vremenom жe trћiљne snage utjecati na uravnoteћenje razine razvijenosti regija.

Pretpostavka: rad i kapital savrљeno su mobilni bez ograniиenja napuљtanja ili ulaћenja u regiju.

Kritika: rad i kapital nisu savrљeno mobilni, poslodavci i zaposleni ne posjeduju dovoljno informacija o prilikama u drugim regijama. Visoki troљkovi preseljenja, realokacije tvornica i strojeva. Potreban je odreрen stupanj drћavne intervencije kako bi se ispravile nesavrљenosti slobodnog trћiљta.

- KEJNEZIJANSKA (INTERVENCIONISTAИKA) EKONOMSKA TEORIJA: veжa potreba drћ. intervencije – zastupnici ove teorije smatraju da slobodno trћiљte djeluje na naиin da poveжava, umjesto da smanjuje regionalne razlike.

Cilj drћavne intervencije – sprijeиiti migracije radne snage, poticati nove tvrtke da lociraju svoje poslovne aktivnosti u te regije.

- RH: razlikuje se nekoliko razdoblja u pogledu tipa regionalne strategije i politike.

1. TEORIJA POLOVA – cilj: policentriиni razvoj koji se zasniva na industrijalizaciji, tj. stvaranju i lociranju velikih ind. pogona kao nositelja razvoja regije.

2. TEORIJA VELIKOG UDARA – primjenjuje se u kraжim razdobljima, zasniva se na transferu љtednje (investicija) iz okruћenja u siromaљnije regije.

3. TEORIJA KOMPLEKSNOG RAZVOJA – cilj: odrћavanje interne i eksterne ravnoteћe.

- aktualna regionalizacija Hrv. obavljena je uz velike politiиke utjecaje. Hrv. bi se morala decentralizirati i to u najљirem smislu.

DECENTRALIZACIJA:

- pozitivni uиinci – stabilniji i ravnomjerni razvoj svih dijelova RH. Decentralizacija odluиivanja o fiskalnim prihodima omoguиila bi formiranje konkurentnih poreznih politika s ciljem privlaиenja proizvodnih faktora. Lokalni donositelji odluka bi pri tome pridobivali pozornost elastiиnosti njihovih poreznih prihoda s obzirom na porezne stope koje bi sami kontrolirali – osnova za meрuregionalnu poreznu konkurenciju.

- u Hrv. fiskalnom sustavu nije uspostavljena adekvatna vertikalna ravnoteћa i raspodjela nadleћnosti i fiskalnih kapaciteta izmeрu organa lokalne samouprave i uprave i centralne drћave.

- JEZGRA VS PERIFERIJA: jezgra – regija s najbrћim gospodarskim rastom – Grad Zagreb.

- Hrvatska se u proteklom desetljeжu razvila u MONOCENTRIИNO GOSPODARSTVO s dominantnim sudjelovanjem Zagreba.

Posljedice:

pritisak na centralizaciju poslovnih aktivnosi u jednom centru i relativan pad poslovnih aktivnosti u ostalim regijama,

napuљtanje/smanjenje stupnja koriљtenja resursa u tim regijama,

porast oportunitetnih troљkova u manje razvijenim regijama i viљak potraћnje za razvojnim resursima u Zg. poskupljuju ukupne troљkove takvog modela razvoja i smanjuju konkurentnost hrv. gosp.

NEKE ИINJENICE O REGIONALNOJ EKONOMSKO-RAZVOJNOJ GEOGRAFIJI HRVATSKE

- dosadaљnji regionalni razvoj Hrv. moћe se podijeliti u 2 podrazdoblja:

do 1990.g. – Hrvatska je sastavni dio bivљe Federacije,

od 1990.g. – Hrv. samostalna drћava

- Do 1990.:

1986-1990.g. manje razvijenim podruиjem smatralo se podruиje koje je obuhvaжalo oko 32% povrљine i 15,7% stanovniљtva Hrv.,

veliki broj nerazvijenih opжina – snaћno nastojanje opжina da budu proglaљene nerazvijenim – u tom sluиaju su kandidirane za sredstva Fonda za razvoj nedovoljno razvijenih krajeva – Fond je jedan od najvaћnijih instrumenata politiиkog usmjeravanja regionalnog razvoja.

- Od 1990.g.:

neki elementi regionalne politike bilu su zastupljeni u pojedinaиnim zakonskim aktima ili u elementima fiskalne politike,

jedan od najvaћnijih indikatora regionalne razvijenosti: BDP per capita (1999.) pokazuje po ћupanijama raspon izeрu najmanje i najviљe vrijednosti od 1:8,4 dok je 1990.g. taj omjer bio 1:6.

TREND IZRAZITE CENTRALIZACIJE – gosp. Hrv. u njezin glavni grad Zagreb i svega nekoliko regionalnih gospodarskih centara. Time je definitivno napuљten model policentriиnog razvoja Hrv. i ostvaren je model monocentriиnog razvoja.

2003.g. Zagreb:

sjediљte 36% ukupnog broja hrv. poduzetnika,

38% ukupnih zaposlenih,

poduzetnici sa sjediљtem u ZG. ostvaruju gotovo 50% ukupnih prihoda, raspolaћu sa 50% aktive, ostvaruju oko 45% izvoza,

sjediљte 45% broja banaka, 62% temeljnog kapitala hrv. banaka.

- Obje ove tendencije uzrokuju: poveжanje divergencije u razini gosp. razvoja i centralizaciju gospodarstva - Uzrokuju veliki pad konkurentske sposobnosti ukupnog hrv. gosp. To se dogaрa zbog dva procesa koji dovode do porasta individualnih i druљtvenih troљkova takvog modela razvoja

- dvostruki troљak takvog modela oиituje se u :

1. izrazito visokim oportunitetnim troљkovima pada stupnja zaposlenosti raspoloћivih resursa u manje razvijenim podruиjima

2. porastu troљkova (cijena) koriљtenja i upotrebe resursa u ZG – u

- 28. studeni 2001. – Fond za razvoj i zapoљljavanje i Fond za regionalni razvoj – osnovani s ciljem zaustavljanja rasta ovih troљkova

REGIONALNI RAZVOJ U DOKUMENTIMA VLADE I SABORA

VAЋNIJI DOKUMENTI:

- 1999.g. KONCEPCIJA REGIONALNOG GOSPODARSKOG RAZVITKA RH. – regionalna politika u Hrv. treba biti decentralizirana i implementirana na razini ћupanija (regionalna politika se ne radi odozdo - npr. Liиko-senjska Ћupanija ima cca 1500 $ per capita; Zagreb 12.500$)

- 21. lipanj 2001. – NAИELA RAZVITKA RH – kao dio projekta Strategije razvitka RH “Hrv. u 21. st.”; decentralizacija uz drћavno ulaganje u infrastrukturu,

- studeni 2001.g. – odstupanje od “иistog neoliberalnog” stava i politike,

- usvaja se dokument RAZVOJNI PRIORITETI RH 2002-2004 – detaljnije se razraрuje pitanje regionalnog razvoja te navode kvantificirani ciljevi

- zatim se donosi: 2001 – ZAKON O FONDU ZA REGIONALNI RAZVOJ RH i ZAKON O FONDU ZA RAZVOJ I ZAPOЉLJAVANJE

- osnovni elementi ove strategije regionalnog razvoja i regionalne politike:

do 2010.g. smanjiti razlike izmeрu najviљe i najmanje razvijenih regija na odnos 2:1;

smanjiti sadaљnje razlike u podruиju zapoљljavanja, zdrastva, obrazovanja za 25%;

poboljљati uvjete za razvoj i ћivot u specifiиnim regijama;

izgraditi regionalni sustav

uskladiti regionalni sustav sa sustavom EU;

ustrojiti regionalnu politiku na naиin da RH u najkraжem roku poиne rabiti sredstva fondova za regionalni razvoj EU;

Vlada RH жe osnovati povjerenstvo za regionlani razvoj i politiku;

ћupanije, gradovi, opжine – aktivni subjekti ostvarivanja regionalne politike.

- Zakon o osnivanju Fonda za regionalni razvoj (s poиetnim proraиunom od 611,5 mil. kn – 0,35% BDP-a) odreрuje da je njegova djelatnost: poticanje ujednaиenog regionalnog razvoja RH sukladno Programu regionalnog razvoja RH,

- djelatnost se usmjerava na poticanje razvoja specifiиnih podruиja: podruиja pogoрena posljedicama rata, koja su slabo naseljena, od posebne drћ. skrbi, otoci, brdsko-planinska podruиja, graniиna i pograniиna podruиja, podruиja sa strukturnim problemima, podruиja koja ostvaruju BDP koji je niћi od 65% prosjeиnog BDP-a RH, druga podruиja sukladno Programu

- veжina sredstava Fonda bila je namjenjena veж ranije utvrрenim objektima, dok je za tzv. aktivnu regionalnu politiku bilo na raspolaganju samo 100 mil. kn ili 0,06% BDP-a

PROCJENE MOGUЖNOSTI OSTVARIVANJA NAVEDENIH CILJEVA I POLITIKE

Vlada je prihvatila stav da je:

dio politike regionalnog razvoja potrebno voditi na nacionalnoj, a dio na regionalnoj razini;

potrebno je donijeti program regionalnog razvoja;

potrebno je imati razvojne programe i projekte koji su sastavni dio financijskog plana Fonda za razvoj: Pravilnik o uvjetima i naиinu koriљtenja sredstva Fonda;

potrebno je voditi politiku “ujednaиenoga regionalnog razvoja RH”;

potrebno smanjivati regionalne razlike u gosp. razvoju;

osnovati povjerenstvo za regionalni razvoj i politiku

POLJOPRIVREDNI RAZVOJ I AGRARNA POLITIKA

ZNAИENJE POLJOPRIVREDE

- rast proizvodnje nuћno je povezan s mijenjanjem njezine strukture

- posljedica je zaostajanje poljoprivrednog sektora

- dohodovna elastiиnost potraћnje za prehrambenim proizvodima (iznose 9/10 polj. proizvodnje) kontinuirano se smanjuje s porastom dohotka i tendira ka 0

- standardni kriteriji znaиenja polj.:

a) udio aktivnih poljoprivrednika u ukupnoj radnoj snazi (ili zastupljnost poljoprivrednog u ukupnom stan.)

b) doprinos poljoprivrede u formiranju bruto nacionalnog proizvoda (ili narodnog dohotka)

c) zastupljenost polj. proizvoda u vanjskotrgovinskoj razmjeni

- privrednim rastom smanjuje se znaиenje poljopoprivrede. Najbrћe se smanjuje pod a), a najmanji pad pod c)

POJAM “AGROBUSINESS” – osim poljoprivrede ukljuиuje i dr. (preraрivaиke) djelatnosti, koje daju i do 40% ukupnog dohotka.

TEMELJNE ZADAЖE POLJOPRIVREDNIKA:

1. prehraniti domaжe stanovniљtvo

- izdaci za prehranu 2000. iznosili su 32,2% ukupnih izdataka za osobnu potroљnju (1990.g. 50,6%).

2. opskrbiti industriju sirovinama poljoprivrednog podrijetla

- trajno su se uvozile relativno velike koliиine prirodnih tekstilnih vlakana, koћe, uljarica i dr., dok je istodobno stupanj iskoriљtenosti kapaciteta tih ind. grana bio meрu najniћima – negativne posljedice

3. izvozna funkcija poljoprivrede

- od 70-ih ostvarivan je razmjerno visok i rastuжi deficit (1990. 579 mil. $; 1991. 1992. razmjerno nizak; 2000. 281,8 mil. $)

CILJEVI I MOGUЖNOSTI RAZVOJA POLJOPRIVREDE

CILJEVI:

opжi cilj razvoja polj. inkorporiran je u temeljni cilj cjelokupnog privrednog razvoja

- ostvarenje ћeljenog stanja implicira pdreрeno vremensko razdoblje:

kratkoroиno (do 1.g.) – utvrрivanje i provoрenje sredstava i zadataka koji sluћe za ostvarivanje dugoroиnih i srednjoroиnih ciljeva

srednjoroиni (do 5.g.) – strukturne promjene

dugoroиni (viљe od 5.g.) – ostvarivanje finalnih ciljeva koji su u funkciji razvojne orijentacije

dugoroиni ciljevi (izdvoji li se opжi cilj) mogu se izvesti iz zadaжa polj.

ekonomski cilj razvoja polj. je zadovoljavanje AD za polj. proizvodima, uz љto je moguжe niћe ukupne troљkove

AD se tijekom vremena mijenja pa proizvodnja na razliиite naиine (asortimanom, cijenama) istodobno utjeиe na potraћnju

to je opжi ekonomski cilj koji je uglavnom identiиan u svim zemljama s trћiљnim gospodarstvom

u Hrv. fiziиki volumen polj. proizvodnje biljeћio je rast ili pad u pojedinim godinama (u odnosu na prethodnu) i do 20% - pa se stabilizacija proizvodnje i ponude moћe oznaиiti kao jedan od ciljeva razvoja polj.

racionalno koriљtenje raspoloћivim resursima, osobito polj. zemljiљtem – u Hrv. je zakonom regulirano koriљtenje polj. zemljiљtem kao opжim dobrom

zaљtita dohotka poljoprivrednika

MOGUЖNOSTI:

- buduжi razvoj polj. odreрuje: postojeжe stanje u polj. koje ukljuиuje i ukupno povijesno naslijeрe; mjere agrarne politike koje se poduzimaju i koje жe se poduzimati u cilju unaprijeрenja polj.

- glavni uvjeti polj. proizvodnje: zemljiљte je temeljni materijalni uvjet polj. proiz., a stoиni fond je uvjet njezina sve vaћnijeg dijela ( stoиarstva)

- 1946-1996. – smanjenje polj. povrљina za 8,5%; obradivih povrљina za 7,8%; oranica za 5%; stoиnog fonda za 43,9%.

- 2000. - 1,59 mil. ha obraрenih povrљina (oranica, voжnjaka, vinograda) ili 0,36 ha/stan.   (srednje ili prosjeиno bogata zemlja po tom kriteriju)

- sustavi za natapanje izgraрeni su na svega 13,290 ha (0,8% obraрenih povrљina)

- 5,5% poljoprivrednog stan; 8,5% ukupna radna snaga u poljoprivredi љto ukazuje da u Hrv. ne postoji manjak radne snage, ali na pojedinim podruиjima postoji manjak poljoprivrednika zbog neobraрenih oranica, slabo obraрene povrљine, agrarne gustoжe i drugih indikatora

- sve izraћenija je pojava starenja aktivnih poljoprivrednika: 1953. na osobe starije od 65 g. otpada 14,5% radne snage u polj., a 1991. 19,1% radne snage

(porast udjela ћena s 41,9% u 1953. na 44,2% u 1991.)

- 2,9% radne snage u poljoprivredi ima VSS i VЉS

- kraj 1959.g. – kapitalno intenzivnija poljoprivreda

- udio investicija u polj. : 1962. – 13,1%; 1972. – 10%; 1982. – 7,8%; 1990. 5,1%; 1998. – 2,2%.

- produktivnost rada ovisi o mehanizaciji - 1961-1991. poveжan broj traktora za 25 puta

- najveжu ulogu u porastu produktivnosti i proizvodnje sve viљe imaju obrazovanje poljoprivrednika i primjena znanorti u poljoprivredi

DOSADAЉNJI RAZVOJ POLJOPRIVREDE (1948-1999.)

Poljoprivredna proizvodnja rasla je po godiљnjoj stopi od 1,7% (razliиit intezitet +3,6% peradarstvo; -1,5% ovиarstvo)

Stoиarska proizvodnja do sredine 1980-ih godina raste, nakon иega kontinuirano pada za razliku od biljne proizvodnje

Od 1948-1994.g. pad ukupne poljoprivredne proizvodnje bio je uvjetovan: skromnim investicijama u poljoprivredu, niskim cijenama poljoprivrednih proizvoda te neuspjelom kolektivizacijom poljoprivrede;

velike suљe 1950,’52,’54.

1985. – 1990. pad povezan s padom ukupne gosp. aktivnosti

1991. – 1999. pad uvjetovan ratnim zbivanjima i nedovoljno uspjeљnom agrarnom politikom

1955-1985.g. – visoka stopa rasta poljoprivredne proizvodnje rezultat je visokih ulaganja u poljoprivredu, liberalizacije trћiљta i cijena te politike poticaja razvoja poljoprivrede

POLITIKA RAZVOJA - MJERE

AGRARNA STRUKTURA I ZEMLJIЉNA POLITIKA

- pitanje vlasniљtva – u nas postoji dualno vlasniљtvo i 2 sustava proizvodnje; 4/5 obradivog zemljiљta u privatnom je vlasniљtvu; 1/5 u vlasniљtvu je poduzeжa i zadruga; privatizacija zemljiљta (1/5) trebala bi se provoditi najprije decentralizacijom, a zatim prodajom, dok bi se preostalo zemljiљte trebalo dati korisnicima putem zakupa i sliиnih ugovornih odnosa; potrebno je srediti zemljiљne knjige i uskladiti ih s katastarskim podacima

- pitanje provoрenja mjera cjelovite i koordinirane politike ureрenja zemljiљta – najbolja tehnologija ne moћe dati pune proizvodne i ekonomske rezultate ako se ne primjenjuje na zemljiљtu koje nije zadovoljavajuжe ureрeno; mjere – navodnjavanje, odvodnjavanje, agromelioracija, komadacija, izgradnja poljskih puteva, privoрenje kulturi zapuљtenih i zamoиvarenih zemljiљta

- pitanje postojeжe posjedovne strukture kao rezultata dugog i sloћenog povijesnog razvoja – najveжa smetnja u polj. razvoju; 1960. – 1991. smanjila se prosjeиna veliиina privatnog posjeda s 3,6 na 2,8 ha (5 parcela u prosjeku), poveжao se udio gospodarstva na 3 ha, a smanjila se zastupljenost onih s viљe od 8 ha ; 1984.g. ukinuto je zakonsko ograniиenje veliиine privatnog posjeda.

POLITIKA CIJENA

- temeljno naиelo: slobodno formiranje cijena

- sve drћave pruћaju odreрeni utjecaj na cijene u polj.

- osnovni zadaci utjecaja na cijene: stabilnost godiљnjih i sezonskih cijena polj. proizvoda, prihvatljiv odnos izmeрu cijena polj. proizvoda i ostalih proizvoda i usluga, primjeren odnos otkupnih i maloprodajnih cijena, odgovarajuжi odnos domaжih i svjetskih cijena

- 1957. uvedene su zaљtitne cijene u RH (1917.g. u Europi) – imaju ekonomsko znaиenje i znaиenje stabilizatora cijena polj. i ostalih proizvoda

- proizvodi koji imaju zaљtitne cijene: pљenica, љeиerna repa, uljana repica, soja, suncokret i duhan

- poslove иuvanja i koriљtenja tih proizvoda obavlja Drћavno ravnateljstvo za robne zalihe (DRRZ)

- te cijene moraju biti pravodobno objavljene i bitna je njihova razina – ako je preniska u odnosu na trћiљne cijene onda je institut praktiиki nepotreban, a ako je previsoka djeluje inflatorno i dovodi do poremeжaja u plodorodu i strukturi proizvodnje – potrebno je utvrditi razinu koja жe djelovati poticajno

- ukljuиivanjem Hrv. u WTO morat жe se uvaћavati pravila WTO – a, prema kojima жe se smanjiti broj proizvoda za koje se odreрuju zaљtitne cijene, kao љto bi i DRRZ te proizvode kupovalo po trћiљnim,a ne zaљtitnim cijenama

NOVИANI POTICAJI (PREMIJE)

- uvedene 1958. – vaћan oblik zaљtite i poticanja proizvodnje, te smanjujuжi trћoљne cijene potiиu potrљnji i љtite potroљaиa

- 1999. donesen novi zakon:

1. nema vaћnijeg polj. proizvoda za koji nisu odreрeni poticaji po jedinici proizvoda

2. uvedeni su poticaji po proizvodnoj povrљini pod ћitom, uljaricama, љeжernoj repi i drugim kulturama kao i po grlu stoke

3. odreрene su jednokratne potpore za podizanje novih viљegodiљnjih nasada u voжarstvu i vinogradarstvu

NOVИANE NAKANADE (REGRESI)

- uvedene 1952. – stimuliraju uvoрenje novih proizvodnih postupaka i sredstava

- smanjivao se broj inputa иije su cijene regresirane tako da je danas reduciran na mineralna gnojiva i kvalitetno poljoprivredno sjeme

- usporedno se smanjivao udio regresa u ukupnoj cijeni inputa

- 1995-1999.g. udio naknada i poticaja u drћavnom proraиunu je 1,6% BDP-a, poljoprivrede 6,3% i u ukupnom BDP-u 0,5%.

KREDITI I POREZI

- krediti su polj. potrebni veж pri kupovini zemljiљta (kao temeljni naиin okrupnjavanja posjeda) pa preko ureрenja zemljiљta (melioracije i dr.), pripreme i same proizvodnje , sve do иuvanja robnih zaliha polj. proizvoda

- najveжi dio sredstava koriste drћavna poduzeжa, tako da su krediti za privatne proizvoрaиe teљko dostupni ili su zastupljeni u simboliиnim iznosima

- 1997. ukinut je porez na katastarski prihod

- sredinom 2001. uveden je porez na neobraрeno obradivo zemljiљte

- 1998. uveden je PDV – ekonomski prisiljava obiteljska gospodarstva da odluиe: hoжe li ostati izvan sustava PDV – a i plaжati kao krajnji potroљaиi veжe cijene inputa ili se registrirati u neki oblik trgovaиkog druљtva (3% obiteljskih gospodarstva u sustavu je PDV-a; ostalih 97% kupuje inpute u иiju je cijenu uraиunat PDV) – ukinut PDV na kruh i mlijeko

TRЋIЉTE – UNUTARNJE I VANJSKO

- stanje i promjene na meрunarodnom trћiљtu utjeиu na cijene finalnih proizvoda i na cijene inputa na domaжem trћiљtu

- иlanstvo u WTO-u pretpostavlja ukidanje svih uvoznih kontigenata i njihovu supstituciju carinama

- opжe stanje trћiљta poljoprivrede i sela – nerazvijenost, niska efikasnost, slaba organizacija, oskudne trћiљne institucije i sl.

- daljnji razvoj ovisi o razvoju robnog dijela polj.

- DRRZ bi trebalo ublaћavati sezonske oscilacije cijena, podrћavati formiranje konkurentskih institucija i kanala prodaje finalnih proizvoda i inputa i na taj naиin suzbijati monopole i oligopole

- treba poticati formiranje veletrћnica i ureрaja za иuvanje proizvoda i pruћati informacije o oиekivanom kretanju cijena

ZNANOST, OBRAZOVANJE I SAVJETODAVNA SLUЋBA

- agrarno – ekonomska istraћivanja su veoma oskudna

- manjak statistiиko – dokumentacijske osnove

- istraћivanje i obrazovanje potrebno je usmjeriti na ekonomska, posebno financijska i trћiљna pitanja

savjetodavna sluћba, uz povezanost s odgovarajuжim znanstvenim i obrazovnim institucijama, treba biti i dobro organizirana, s dovoljnim brojem struиnjaka (da budu nazoиni na polju i u staji)

POLJOPRIVREDNA REGIONALIZACIJA

- temeljni cilj – optimalno koriљtenje svih prirodnih resursa kako bi se ostvario љto veжi, pozitivni rezultat proizvodnje

- 2 metode regionalizacije:

METODA HOMOGENIZACIJE – po kriteriju prirodnih proizvodnih obiljeћja

METODA GRAVITACIJE – prema gospodarskim srediљtima.

- regije RH: panonska (ravniиarska), gorska i mediteranska (1926.g. A. Stebeut).

FUNKCIJA PROMETA U HRV. GOSPODARSTVU

INTERAKCIJA GOSPODARSKOG RAZVOJA I PROMETA

OPЖI PRISTUP I VEZE

- udio prometa u strukturi BDP-a u Hrvatskoj иini 6-8% (5-8% - druge zemlje).

- zaposleno oko 7% od ukupno zaposlenih, apsorbira 20-25% ukupnih investicija (1993.g. u RH 36%).

- veze izmeрu prometa i gospodarstva:

1. promet omoguжuje odvijanje procesa reprodukcije

2. prometne grane su veliki potroљaи produkcije ostalih sektora

3. promet je bitan иimbenik poveжanja specijalizacije i druљtvene podjele rada

4. promet snaћno djeluje na druљtveno – politiиke aspekte razvoja utjecajem na jaиanje jedinstva i povezanosti trћiљta, jedinstva naroda.

Primarna funkcija prometa:

osigurava trћiљnu realizaciju i valorizaciju proizvedenih roba,

poveжava obrt kapitala

makroekonomski – osigurava povoljniju lokaciju i njihovo uиinkovitije koriљtenje

mikroekonomski – vaћan иimbenik lokacijskog razmjeљtaja pojedinih objekata

potiиe razvoj ind. i polj.

utjeиe na veliиinu i љirenje trћiљta,

vaћan иimbenik otvaranja nacionalnog gosp. i njegova uиinkovitijeg ukljuиivanja u meрunarodnu robnu razmjenu.

UDIO PROMETA U GOSPODARSTVU

- s porastom BDP-a po stanovniku, raste BDP koji stvara promet.

- veliиina udjela prometa u BDP-u neke zemlje ne ovisi samo o stupnju njezine razvijenosti nego i o strukturi gospodarstva, geografsko – prometnom poloћaju zemlje i regija unutar nje.

DINAMIИKI RAZVOJ PROMETA I GOSPODARSTVA

- 2 razliиite vrste prijevoza:

teretni promet i gospodarski razvoj;

putniиki promet i druљtveno-demografski razvoj

- ukupno gospodarstvo moћemo dezagregirati na: baznu i preraрivиku industriji te kuжanstva

- teretni promet жe se razvijati u skladu s proizvodnjom bazne i preraрivaиke ind. te s potraћnjom kuжanstava

Razvoj gospodarskog i teretnog prometa (3 faze):

FAZA AGRARNE PROIZVODNJE – umjeren obujam prijevoza;

FAZA INDUSTRIJALIZACIJE – veжa potraћnja za teretnim prijevozom;

FAZA RACIONALIZACIJE – smanjuje se realni znaиaj i utjecaj teљke industrije.

- porast teretnog prometa u odnosu na vrijednost BDP-a, usporava sa smanjenjem znaиaja bazne industrije u strukturi gospodarstva.

- elastiиnost prijevozne potraћnje prema BDP-u u razvijenim zemljama manji je od 1, a u nerazvijenim i do 2 i viљe.

EKONOMSKE SPECIFIИNOSTI PROMETNE USLUGE

- temeljna obiljeћja prometne usluge su:

a) nematerijalnost, neopipljivost

b) manjak kapaciteta ne moћe se nadoknaditi uvozom

c) procesi proizvodnje i potroљnje odvijaju se istodobno

d) prijevozna usluga je nepovratna, neponovljiva

- prijevozna potraћnja je tzv. izvedena potraћnja:

odreрena je elestiиnoљжu potraћnje za dobrima koja se prijevoze ili koristima koje ljudi oиekuju od putovanja na razliиita odrediљta;

prijevozna potraћnja determinirana je strukturom gospodarstva

DETERMINANTE PRIJEVOZNE POTRAЋNJE

- potraћnja za nekom robom ili uslugom (D0) je funkcija njene cijene (P0), cijene drugih roba ili usluga (P1,Pn) i razine dohotka (y) D0=f(P0,P1,Pn,y)

- cijena mora ukljuиivati sve troљkove koji se moraju ukljuиiti u ostvarivanje prijevozne usluge i mora se obratiti paћnja na razliиite svrhe putovanja, metode naplaжivanja cijene, vremenski rok i apsolutnu razinu promjene cijene

FIKSNA I VARIJABILNA KOMPONENTA PROMETA

FIKSNA KOMPONENTA PROMETA (infrastruktura):

ceste, pruge

dugotrajna je i kapitalno intenzivna, skupa i ne moћe se alternativno koristiti;

ima obiljeћje nedjeljivosti ponude (podloћna je ekonomiji obujma).

MOBILNA KOMPONENTA PROMETA:

prijevozna sredstva;

jeftinija, mogu se alternativno koristiti

UTJECAJ TROЉKOVA PROMETA NA GOSPODARSTVO

- promet je usluћna djelatnost, a glavna funkcija su prometni troљkovi – promjena tih troљkova bitno utjeиe na relativne cijene i inicira cijeli niz promjena u gosp., s posljedicama koje je teљko unaprijed i precizno utvrditi

PROMET I KORISNE I ЉTETNE EKSTERNALIJE

korisne - aktivnost jednog gospodarskog subjekta donosi korist drugom gospodarskom subjektu, a primatelj ne sudjeluje u troљkovima stvaranja koristi

љtetne – aktivnost jednog gospodarskog subjekta stvara љtetu drugom gospodarskom subjektu (kisele kiљe, uиinak staklenika).

- INTRUZIJA – zauzimanje vitalnih prostora posebno u naseljenim podruиjima.

- najveжi oneиiљжivaиi okoliљa – motorna vozila (preko 50%), termoelektrane i sustavi grijanja

- oneиiљжenja se dogaрaju emisijom љtetnih plinova, na kolniku se taloћe teљke kovine (cink, olovo, kadmij)

- posebno velika opasnost za иovjeka je buka

- u zemljama EU doneseni su zajedniиji propisi koji se odnose na dopuљtene emisije љtetnih tvari iz auta u okolinu (EUR1 i EUR2).

PROMETNA VALORIZACIJA HRVATSKE

PROMETNI POTENCIJALI HRVATSKE

- sastoje se od dva bitna иimbenika: prometno-zemljopisnog poloћaja i prometne infrastrukture

- Hrv. povezuje 2 bitna europska prometna pravca – Z i srednju Europu s njezinim JI i Bliskim istokom, te Baltiиko more preko srednjeg Podunavlja s Jadranskim morem

PROMET U EUROPSKIM INTEGRACIJAMA

Hrv. prometna politika mora uvaћavati 3 bitna elementa:

adekvatno prometno povezati hrv. nac. prostor (primorski i kontinentalni dio)

uspostaviti dobre prometne veze sa zemljama u okruћenju;

iskoristiti tranzitni poloћaj.

PROMET U GOSPODARSKOM RAZVOJU HRVATSKE

- stupanj i kvalitetu razvoja prometa moћemo prouиavati pomoжu razliиitih pokazatelja: stupanj i kvaliteta izgraрenosti prometnica, stupanj motorizacije, pokazatelji izvrљnog prijevoznog rada, potroљnja pogonskog goriva u prometu, udio proemta u vrijednosti BDP-a, investicije u promet..

PROMETNA INFRASTRUKTURA

- 2 glavne grane: cestovni i ћeljezniиki prijevoz

• Glavnina ћeljeћnica sagraрena je u doba Austro-Ugarske Monarhije 75,4%; u doba NDH sagraрeno je 49 km. pruga. Do 1990.g. elektrificirano je 34,5% ћeljezniиkih pruga, a do 1998.g. 36,1% ( novih 139 km).

- 2000.g. u RH je bilo 2.726 km ћelj. pruga – jednokolosjeиnih 2.478 km, dvokolosjeиnih 248 km (elektrificiranih je 983 km. ili 36,1%; 754 km pruge je izgraрeno za vlakove brћe od 100 km/h).

• 1960-1990.g. – duljina cesta sa suvremenim kolnikom poveжana je 12x, iznimno visoka prosjeиna god. stopa od 8,9%. Autoceste su se poиele graditi tek poиetkom 1970-ih.

- duljina SUVREMENIH CESTA u RH: 1972.g. – 9.285 (37% ukupne duljine kategoriziranih cesta); 1990.g. – 23.633 (72%)

- duljina CESTOVNE MREЋE u RH: 2000.g. – 28.123 km (autoceste 411 km; meрunarodne ceste: E - ceste: 1948 km; drћavne ceste: 7.427 km; ћupanijske ceste: 10.499 km.; lokalne ceste:10.197 km)

- gustoжa cestovne mreћe RH – 50 km cesta na 100 km2 (6 km na 1000 stan.)

STUPANJ MOTORIZACIJE

- 2000.g. - 389 lokomotiva (251 dizel, 136 elektriиne i 2 parne); 720 putniиkih i 9.986 teretnih vagona.

1998. – prijevozni kapacitet ћeljeznice u putniиkom prijevozu bio je za 15% manji nego 1975., a u teretnom prometu 9% manji.

1975-1987. – prijevozni kapacitet putniиkog prometa raste po prosjeжnoj god. stopi 1,9%, a teretni 1,5%.

1987-1998. – prijevozni kapacitet putniиkog prometa pada po stopi od –3,4%, a teretnog prometa po stopi od –2,4%.

- 1939.g. – 14 automobila na 100 km2 (1 auto na 483 stanovnika).

- 60 – ih dolazi do rasta motorizacije:

1972. - 387.601 automobila(1 na 12 stan.),

1980. – 885.139 automobila (poveжanje za 2,2 puta),

1990. – 1.237.953 automobila (1 na 4 stanovnika),

1993. – smanjenje na 742.670 automobila,

2000. – 1.401.010 automobila,

1999. – udio privatnih vozila je iznosio 90,4%,

1972-1998. – stopa rasta broja registriranih automobila iznosila je godiљnje 4,6%.

- stupanj motorizacije – 3 stanovnika na 1 automobil (2000.) ili 2.478 automobila na 100 km2. Zaostatak Hrv. za Europom u stupnju motorizacije 10-15 godina (50%), za nekim istoиnoeuropskim zemljama za 10-15 godina.

- najveжi broj teretnih vozila u RH bio je u 1986. i iznosio je 4.838 komada.

1975-1980. – najbrћi rast broja teretnih vozila (6,3% god. stopa rasta);

1985-1990. – pad broja teretnih vozila za -2,65% godiљnje,

1990-1995. – pad od -8,54% godiљnje;

1995-1998. – pad od –4,6% god.

PRIJEVOZNI RAD

- najиeљжe se mjeri naturalnim pokazateljima,

- moћemo ga mjeriti: statiиki (u tonama prevezene robe ili broju prevezenih putnika) i dinamiиki (tona/km ili putnika/km),

- 1965-1985. – porast broja prevezenih putnika i koliиine robe;

- nakon 1985. – trend pada broja putnika, nakon 1991.g., pada na oko 100.000 godiљnje (manje nego 1965.)

- 1985-1990. - pad koliиine prevezene robe,

- nakon 1991. – drastiиan pad koliиine prevezene robe;

- 1994-1997. – postupno poveжanje;

- 1998-2000.– pad prijevoza robe,

- 1965. – ћeljezniиki promet: 56% ukupnog prijevoza putnika i 68% prijevoza robe

- 1970.– ћelj. promet 58% prijevoza robe, prijevoz putnika preuzima cestovni promet 68%

- 1980-1990.g. – ћelj. promet 20% put. promet/cest. promet 76%; prijevoz robe ћelj. prom. 44-50%; cestovni 16-25%

- kontinuirano se poveжava udio pomorskog teretnog prometa od 15% - 1965.g. do 36% 1990.g., 60% - 1997.g.

DRUЉTVENI PROIZVOD (DP) I BDP PROMETA U RH

- 1958-1989. – DP se poveжava za 3,4 puta, a DP prometa za 4,7 puta (udio prometa 1958-1985. poveжan do 10%; 1985-1989.g. udio DP prometa raste na 12,3% (1986), odnosno na 13,6% (1989.)

- 1990-1996. BDP Hrv. pada za 26%, a BDP prometa pada za 31%

- do 1980. ukupan DP i DP prometa i njegove stope rasta kreжu se od 4-8%

- 1981-1985 – ukupni DP opada po stopi od –0,15%, a DP prometa raste po stopi od 1,02%

- 1986-1990. – DP prometa raste za 0,47%; DP pada po stopi od –2,83%;

- 1990-1995.g. – ukupni BDP pada po stopi od -6,28%, a BDP prometa pada po stopi od –7,88% godiљnje

- Dp prometa u 30 – godiљnjem razdoblju ima slijedeжe tendencije: u razdobljima pada ukupnog DP-a on raste brћe (elastiиnost veжa od 1), a u razdobljima pada on opada sporije od pada ikupnog DP-a promet pokazuje obiljeћje remanencije (otpornosti) jer je kapitalno intenzivan

KAPACITET HRVATSKOG TURISTIИKOG TRЋIЉTA

- 2 uloge turizma:

1. stabilizator platno-bilanиanih odnosa, tj. faktor uravnoteћenja ekonomskih odnosa nacionalnog gospodarstva s inozemstvom

2. participacija u stabilizaciji nacionalnog trћiљta radne snage, tj. prikrivena nezaposlenost koja je postala otvorena/registrirana nezaposlenost u ostalim sektorima rjeљava se novim zapoљljavanjem u turist. ind.

REGIONALNA DINAMIKA SVJETSKOG TURIZMA

- turistiиka ind. jedan je od najdinamiиnijih sektora suvremenog gospodarstva

- dugoroиni trendovi i stope rasta pokazuju da je rast produkta u turizmu dvostruko veжi od rasta makroekonomskih agregata nacionalne privrede

- 1980-ih – duboka gosp. recesija s jedne strane, a s druge snaћna ekspanzija turistiиke ind.

- 1981. – 1990. – stopa rasta GDP-a: razvijenih zemalja 2,6%

zemalja u razvoju 3,2%

tranzicijskih zemalja 2,5%

• tranzicijske zemlje

- nisu uspjele prevladati razvojnu krizu iniciranu naftnim љokom iz 70-ih kontinuirani pad stopa rasta tijekom 20. g.

- nastupila je duboka recesija s padom svih makroekonomskih indikatora i negativnim stopama rasta – pad razine BDP-a per capita

- druga polovima 90-ih i poиetak 21. st. – postupno oporavljanje stope rasta

• razvijene zemlje

- snaћna recesija 80-ih – negativna stopa rasta 1982.

- 1985. – 1990. – oporavak stope rasta od cca 3%

- poиele su savladavati recesiju i razvojnu krizu u drugoj polovini 80-ih – 10 g. prije nego tranzicijske zemlje

• zemlje u razvoju

- 80-ih i 90-ih nemaju negativnih stopa rasta

- uspjele su kompenzirati rast cijena energenata porastom cijena vlastitih sirovina i na taj naиin odrћavati stope rasta

- poиetkom 80-ih rast GDP-a je 5,6%, druga polovina 80-ih 3,2%, 90-ih se vraжa na 5%

Per capita BDP u tranzicijskim zemljama u 1990-im godinama iznosi oko 1.533$; samo 20% viљi od zemalja u razvoju (1.277$).

1980-1990.g. – turistiиki output u visokorazvijenim zemljama raste oko 5% god.

1990-2000.g. – 3,6%.

1980-1990.g. – turistiиki output u zemljama u razvoju raste oko 8% godiљnje tijekom 1990-ih 7,46% godiљnje.

U strukturi globalnog turistiиkog outputa 1990.g. razvijene zemlje sudjeluju sa 77%, a zemlje u razvoju s 23%. U 2000.g. taj je odnos 70-30%.

- 2 иimbenika koji utjeиu na rast turizma: prirodne i kulturne ljepote; minimalni/potrebni razvojni prag

STRUKTURNI UИINCI TURISTIИKE DESTINACIJE

- udio turistiиkog outputa u nacionalnom proizvodu zemalja u razvoju varira izmeрu 2% i 6%

- na globalnoj razini udio turistiиkog proizvoda u GDP-u je cca 12%

- uloga turistiиkog sektora u restrukturiranju nacionalnog gospodarstva ima 5 ograniиenja:

proizlazi iz tzv. niske gustoжe turistiиkog outputa u ukupnom nac. proizvodu

utjeиe na VOLATILNOST – kontinuitet rasta Hrvatskog outputa u duljem razdoblju – koeficijent geopolitiиke elastiиnosti potraћnje za turist. proizvodom (0 – beskonaиno)

zakon opadajuжih stopa rasta (vaћan pri oblikovanju strategije turistiиkog razvoja);

osiguranje sve veжih investicija da bi se odrћala jednaka stopa rasta (zbog zakona o opadajuжim prinosima),

ћivotni ciklus turistiиkog proizvoda:

INICIRANJE – istraћivaиaka etapa

TRANZICIJA – postupno uspostavljanje turistiиkog trћiљta

RAZVOJ – visoka turistiиka razvijenost neke zemlje ili regije

STAGNACIJA – viљak smjeљtajnih kapaciteta, socijalni i ekonomski problemi

PAD I/ILI OЋIVLJAVENJE – gubitak trћiљta razlozi: vikend turizam, dnevni gosti.

RAZVOJNI ИIMBENICI HRVATSKE TURISTIИKE INDUSTRIJE

ZAPOSLENOST I PROIZVODNOST

- o vrsnoжi i kvalificiranosti djelatnika uvelike ovisi i visina outputa

- kvalificiranost djelatnika na vrhu je prioriteta trћiљne transformacije turistiиkog sektora

• GRANICE RASTA PROIZVODNOSTI I ZAPOSLENOSTI

- rast proizvodnosti djeluje na smanjenje zaposlenosti, tj. smanjenja utroљka rada po jedinici turistiиkog proizvoda

- rast potraћnje za turistiиkim uslugama znaиi i rast turistiиkog outputa љto rezultira porastom zaposlenosti

- prije: ograniиenje obalnog pojasa RH na 2.000.000 postelja

danas: maksimalno: 950.000 – 1.000.000 postelja

- moguжnosti zapoљljavanja u dopunskim turistiиkim djelatnostima nisu dovoljno istraћene

• ELASTIИNOST POTRAЋNJE I ZAPOSLENOST

- 2 иimbenika promjene potraћnje:

1. promjena konkurentskog poloћaja;razvoj drugih destinacija u susjednim zemljama.

2. izvanekonomski faktori (kao npr. tzv. „endemski terorizam“)

- Hrv. – visoka elastiиnost potraћnje

- 1997. se prelazi s JKD – a (Jedinstvena klasifikacija djelatnosti) na NKD (Nacionalna klasifikacija djelatnosti) umjesto kategorije „ugostiteljstvo i turizam“ po JKD-u uspostavlja se kategorija „hoteli i restorani“ u pravnim osobama i privatnoj djelatnosti – nema zadovoljavajuжih meodoloљkih naputaka o postupku kojim je jedna kategorija „prevoрena“ u drugu љto je uvjetovalo velike nedostatke u analizi dugoroиnih kretanja

•TURISTIИKI PROIZVOD I ZAPOSLENOST

- nema povezanosti kretanja zaposlenosti u turizmu i ketanja turistiиkog proizvoda

- 1989. 1991. – negativne stope rasta veжe za tur. proizvod

- 1992. – negativna stopa rasta zaposlenosti 7x veжa od neg. stope kretanja proizvoda

- 1993. i 1994. – pozitivan tur. proizvod, neg. stope zaposlenosti

- 1987-1996. – pad ukupne zaposlenosti od 30%; u turizmu 50%.

- broj leћaja po zaposlenom raste raste tehniиka opremljenost rada i proizvodnost, ali nema uvida u kvalitetu, zastarjelost ili obnovljenost kapaciteta

- broj noжenja po zaposlenom 1987. – 1996. se propolovio (802 na 408), a broj inozemnih noжenja smanjen sa 703 na 317

• PROJEKCIJA APSORPCIJSKOG KAPACITETA

- varijable projektiranog maksimalnog broja postelja, izvedenog broja noжenja i turista, kretanja potraћnje, inovacija u strukturi ponude hrv. turizma te njihovo smjeљtanje u povijesna kretanja i ekspertne procjene dopuљtaju projekciju apsorpcijskog kapaciteta turist. ind. u zapoљljavanju ukupno 110 000 – 135 000

- moguжe je u u iduжih 10-15 g. otvoriti 70.000-90.000 novih radnih mjesta u tur.

PRIZVODNI KAPITAL TURISTIИKE INDUSTRIJE

- moguжe ga je motriti u љirem i uћem smislu (smjeљtaj, prirodna i kulturna (antropogena dobra), nacionalni parkovi, parkovi prirode, obala i otoci

- u RH tri kulturno-spomeniиka kompleksa s UNESCOVE liste svjetske kulturne baљtine

- preteћno fiksni kapital u turizmu.

• VRIJEDNOST PROIZVODNOG KAPITALA

- vrijednost trajnog kapitala u tur. ind. 1991. iznosio je pribliћno 6 mlrd $ (bez privatnog smjeљtaja koji se procjenjuje na oko 3 mlrd $)

- 1968-1988. – broj postelja raste za 2,5 puta s 375.000 na 920.000

- 1989-1990. – broj postelja pada

- 1993. – broj raspoloћivih postelja 570.000 ili 40% manji od 1988.

- druga polovina 90-ih kontinuirani rast kapaciteta (osnovni kapaciteti stagniraju, privatni smjeљtaj raste

• CIKLIИKO KRETANJE VELIИINE PROIZVODNOG KAPITALA

- osnovni kapaciteti – hotelski smjeљtaj

- komplementarni kapaciteti – privatni smjeљtaj i kampovi

- hotelski kapaciteti: - 1968. -1988. – stabilno rastu

- 1991. – smanjenje kapaciteta od 15%

- 1993 i 1994. vraжa se na predratno stanje

- 70% hotelskih kapaciteta uz temeljitu obnovu udovoljava razini potraћnje

- 20% treba prenamjeniti

- 10% staviti trajno izvan upotrebe

- Ratna љteta u turizmu iznosi cca. 10 mlrd. $

- Do 2000. broj postelja u temeljnim objektima varira do 200.000

- kampovi: - 1970. -1990. – dinamiиno rastu, kapacitet raste za 2,5 puta (sa 120.000 - 300.000 mjesta), u ratnom razdoblju smanjen za cca. 10%

- privatni smjeљtaj: - 1970-1990. –   porastao za 2,5 puta s 130.000 na 306.000 postelja, izmeрu 1989-1992. broj postelja smanjen je za 80%. Od 1992-1994. broj postelja gotovo utrostruиen u privatnom smjeљtaju

• STRUKTURNE PROMJENE PROIZVODNOG KAPITALA

- Poиetkom 1990-ih dominirali su kampovi s 34%; privatni smjeљtaj 30%, hoteli 16%

- 1994. – kampovi 43%; privatni smjeљtaj 22%, hoteli 22%.

- promjene kapaciteta ovise o 2 faktora:

1. veliиina i struktura inozemnih ulaganja

domaжa љtednja.

KONKURENTSKA SPOSOBNOST HRVATSKOG TURIZMA

- Hrv. je kao nevlastito receptivno turistiиko trћiљte smjeљtena usred Europe kao najsnaћnije turistiиke regije – иini 60% globalnog turistiиkog proizvoda

- u sljedeжih 10 godina istoиna Europa pridonjet жe poveжanju europskog turistiиkog proizvoda za 50%.

- 15 zemalja dugoroиno emitira viљe od 90% turista u RH (i zemlje bivљe YU)

INDIKATORI RAZVIJENOSTI HRVATSKOG TURISTIИKOG TRЋIЉTA

- Turistiиko razvijeno gospodarstvo – ono u kojem broj stranih turista premaљuje broj lokalnog puиanstva

- Ako se ubroje i turisti iz zemlja bivљe YU, Hrv. je postala razvijena zemlja veж poиetkom 1970-ih, a bez njih poиetkom 1980-ih

- 1968. -1988. broj inozemnih turista uveжan je za 2,5 puta

- 1988. RH ima 8,5 mil. inozemnih gotiju te ostvaruje 60 mil. inozemnih noжenja (3. mjesto od 12 zemalja mediterana).

- Vrhunac prodora hrv. turizma na inozemno trћiљte – sredinom 1980-ih

- 1989. -1990. – broj inozemnih turista pada za 20%.

- 1991. -1995. – broj turista smanjen je na manje od 20% predratnog broja dok je broj noжenja smanjen na cca. 15% predratnog vremena

- 1998. postignuto je 50% predratne razine inoz. gostiju

- 1999. smanjen broj turista zbog akcije NATO-a na Kosovo

- 1969.: razvojni skok 25%, stanka u 1970-im, skok 1971. od 10%, stanka u 1972., 1973.g. rast od 16%

- stagnacija i blagi pad 1981-1983., skok od 14% u 1984., skok u 1985. za 14%, 1989. ostvaren pad za –7%, 1990.: –13%, 1991.: - 80%, 1992.: -7%, 1993. rast za 25%, 1994. rast za 50%, 1995. : -40%, 1996. rast za 100%, 1997. rast za 30%, 1998. rast za 10%, 1999. : - 20%, 2000. rast za 60%.

Takvo ponaљanje indikatora turistiиke ind. govori o relativno velikom tranzicijskom kapacitetu hrv. turizma

ELEMENTI KVANTIFIKACIJE TURISTIИKE POTRAЋNJE

AUSTRIJA:

1970-ih sudjeluje s 8-9% u ukupnoj turistiиkoj potraћnji u RH (oko 400.000 turista);

1980-ih sa 6-7% (600.000);

1990-ih s 400.000;

procjena (oиekivanja): 500.000 posjetitelja ili 700.000 ako se ubroji nautiиki turizam

NJEMAИKA:

1970-ih: 20-23% (1.000.000);

1980-ih: 21-24% (poиetkom i krajem 18%)

procjena: 1.500.000 u etapi obnove hrv. turizma

ITALIJA:

1970-ih: 7-11% (500.000);

1980-ih: 6-15% (400.000);

1990-ih raste udio talijanskih turista;

procjena: 1.000.000

VELIKA BRITANIJA:

tijekom 20 g. 4 – 6% s iznikom 1990. (7%)

procjena: 500.000 u etapi obnove hrv. turizma

ИEЉKA I SLOVAИKA:

1970-1990: udio turista iz Иeљke i Slovaиke 2 -3%;

Maрarske 1-2%

predviрanja: zemlje istoиne europe – do 1.000.000

Procjena za Rusiju i Ukrajnu: 500.000

BiH I SLOVENIJA:

1970-ih: 15-20% (500.000-1.000.000);

1980-ih: 18-22% (1,3-1,5 mil.);

procjena za zemlje bivљe YU: 1.500.000

Moguжnost da RH obnovi svoj predratni turistiиki kapacitet u 2004/2005. sa 7,5 mil. inoz. turista tj. 60.000.000 noжenja donjela bi prihod deviza od pribliћno 3 mlrd. $.

UBRZANA OBNOVA HRV. TURIZMA UPIRE SE U NEKOLIKO POLUGA:

stabilni izvori financiranja,

prometna infrastruktura,

intelektualna infrastruktura (nacionalna turoperatorska mreћa)